Što je igračka pasivnija, dijete je aktivnije

Kakve su igračke poticajne za dječji razvoj?

Pravilo je – što je igračka pasivnija, dijete je aktivnije. Naime, što je igračka jednostavija i manje stvari radi sama po sebi, u većoj mjeri se razvija djetetova mašta, kreativnost,  sposobnost rješavanja problema i ustrajnost.

Iako suvremene igračke izgledaju vrlo atraktivno – svijetle, pokreću se, lete, sviraju, govore; lutke plaču, jedu i obavljaju nuždu – one su mnogo manje poticajne za dječji razvoj. Takve igračke već u startu nude ograničavaju što je s njima moguće i time ograničavaju mogućnosti igre i razvijanje sposbnosti djeteta. Najkreatvnije igre nastaju upravo od najjednostavniji stvari – od grančica drveta, kamenčića… od kojih se može osmisliti beskonačno mnogo različitih priča. U takvoj situaciji, s jednostavnom igračkom, dijete aktivira svoje sposobnosti – tada mora osmisliti što će to biti, koje će osobine imati, kako će se ponašati, dakle potiče se razvoj mašte i kreativnosti.

U trenu kada dijete želi nadoraditi priču ili igračku s drugim elementima, mora osmisliti kako će to i od čega napraviti – dakle, u toj situaciji rješava probleme, uči se strpljivosti i nošenju s frustracijom, vještinama planiranja i izvođenja planova. Sve te vještine i sposobnosti su itekako nužne i važne za uspjeh u životu a rani period je vrlo važan za njihov razvoj i to upravo kroz slobodnu simboličku igru i s dovoljno slobodnog vremena u koje dijete ima priliku isprobavati, osmišljavati i kretairati vlastitu igru.

Igračke za djevojčice i igračke za dječake.

Ponekad nas može zabrinuti ukoliko naše dijete poželi igračku „namijenjenu za drugi spol“. I dok smo djevojčicama još više-manje skloni dopustiti da se igraju bratovim  autićima i kamionima, često je mnogo veći problem kada se interesi dječaka vrte oko lutaka, roze boje i lakova za nokte. Tada se suočavamo s pitanjima  „je li u redu da se moj sin voli igrati lutkama? Što to znači za njegov razvoj? Trebam li mu zabraniti? Hoće li to utjecati na razvoj njegove spolne orijentacije? I može biti praćeno većom ili manjom zbunjenošću ili zabrinutošću odraslih.

Kada promatramo dječju igru i odabir igračaka za djevojčice i dječake, vidimo vrlo jasnu spolnu podjelu. U dućanima su jasno podijeljene police – kamioni, autići, superheroji za dječake; lutke i kućanski rekviziti za djevojčice; plava za dječake, sve nijanse roze za djevojčice.

Zaista, kada u prosjeku gledamo igru djevojčica i dječaka, u globalu možemo vidjeti razlike – igra djevojčica je mirnija, tipično usmjerena na izražavanje bliskosti osjećajnosti, a prevladavaju igre s lutkama, igre kuće, igre u ulogama, njega, razmjena osjećaja. U prosjeku, igra dječaka praćena je višom razinom energije, igraju se u većim grupama, a igra uključuje aktivne i fizičke igre, lovice, igre superheroja, ratovanja i natjecateljske sportove.  No mnoge djevojčice i dječaci žele se igrati svih igara ili preferiraju one „za drugi spol“.  Je li to dobro za njih i trebamo li im to dopustiti?

Iako su razlike u igri djevojčica i dječaka kombinacija bioloških tendencija i snažnog društvenog pritiska što je prikladno za pojedini spol, podjela igračaka na ženske i muške u potpunosti je nametnuta našim očekivanjima i spolnim stereotipima, dakle onome što smo odlučili ili naučili da je prikladno za određeni spol. To uopće ne mora odgovarati istini. No ukoliko djeci damo priliku, bez prenošenja očekivanja ili zabranjivanja, vidjet ćemo da će se djevojčice igrati kockama, autićima i super-junacima, a dječaci lutkama, kuhanja ručka i frizera, primjerice.

Istraživanja i praksa pokazuju da ne samo da korištenje raznolikih i drugom spolu namijenjenih igračaka nema veze sa negativnom utjecajem na razvoj, već mu itekako doprinosi. Tako znanstvene studije potvrđuju (Dr. Elizabeth Sweet, University of California) da će ta umjetna podjela igračaka na muške i ženske ograničiti djecu u njihovoj igri a time ograničiti razvoj vještina, interesa i talenata koje djeca u najvećoj mjeri razvijaju upravo kroz igru.

Također, očekivanja temeljena prema spolu (ili bilo kojoj drugoj karakteristici) i naši pritisci da se djeca ponašaju prema onome što bi trebalo, a ne što zaista jesu, vrlo snažno djeluju na njih i oblikuju ih te često imaju mnoge negativne posljedice.

Zbog čega je dobro da se dječaci  igraju lutkama?

Naime, iako igra izgleda kao nešto banalno, radi se o biološkom nagonu koji se javlja kod sve djece urednog razvoja i predstavlja glavni način učenja i komunikacije djeteta. A to možemo podržati osiguravanjem širokog spektra igračaka i spontani odabir djeteta. A igra s lutkama, i za djevojčice i dječake, omogućava izuzetno mnogo učenja:

• stvaranje priča sa lutkama razvija simboličku igru koja je izuzetno važna za cjelokupan razvoj, uključujući i inteligenciju, razvoj govora, način izražavanja osjećaja i rješavanja problema.
• suradnja s drugom djecom u toj igri pridonosi razvoju socijalnih vještina, vještinama pregovaranja, rješavanja konflikata…
• teme njege i brige koje se prorađuju u toj igri, uče našu djecu, bez obzira bile djevojčice ili dječaci, kako biti empatični i brižni u stvarnom životu.
• igra dječaka s lutkama ne uzrokuje promjenu spolne orijentacije djeteta već potiče razvoj.

Dakle, radi se o razvojno kompleksnoj igri koja potiče cjelokupan razvoj. Njenim kontroliranjem ili zabranjivanjem smanjujemo prilike za učenje što može negativno utjecati na općenit razvoj, odnos između djeteta i roditelja, kao i stvaranje emocionalne nesigurnosti. Naime, s obzirom da je igra primaran način na koji se djeca izražavaju, kontroliranjem ili ograničavanje načina igre jednako je kao i da odrasloj osobi pokušamo „narediti“ što da misli i govori. S druge strane, time izravno djetetu komuniciramo da ga ne prihvaćamo uistinu onakvo kakvo jest. Zapravo upravo roditeljsko prihvaćanje i način na koji to pokazuju postaje djetetova slika o sebi samom i dio njegova identiteta.

Stoga, dozvolite djetetu da bira igračke koje želi i igra se slobodno i time izrazi i razvija vlastite interese. Time djeci dajemo najbolju moguću priliku za zdrav razvoj je ri praksa i iistraživanja pokazuju da što je dječja igra komplesnija i raznolikija, što se i djevojčice i dječaci imaju više prilike igrati s raznolikim igračkama to su kreativniji, pametniji, postižu bolji uspjeh i emocionalno su stabilniji.