lis
10
2022
“Lakše je graditi snažnu djecu negoli popravljati slomljene ljude“
Zbog promjena u načinu života i prirodi djetinjstva, djeca imaju sve manje prilika tijekom djetinjstva dobiti ono što im suštinski treba da bi odrastala u stabilne, zdrave i zadovoljne pojedince.
Vremena su teška i za roditelje i za djecu, a tome pridonose pritisci na obitelj i roditelje:
Radi puno i još više
Trebamo sve više raditi da bismo osigurali osnovne uvjete za život, a radno vrijeme je takvo da ostaje vrlo malo vremena za djecu i obitelj. Kada se roditelji i djeca susretnu predvečer, nerijetko im ostaje sat – dva za zajedničko vrijeme koje je opet popunjeno obavezama i rasporedom – večera, zadaća, kupanje, spavanje. I umjesto osjećaja bliskosti, pripadanja i zadovoljstva, to malo vremena je često ispunjeno sukobima.
Pasivni životni stil
Promjene u načinu provođenja svakodnevnog života koji uključuje vrlo malo kretanja, mnogo sjedenja i vrlo mnogo ekrana a koji je izuzetno štetan na svim razinama.
Hiper-poticanje dječjeg razvoja
Sve je prisutniji trend uvođenja akademskih sadržaja u sve ranijoj predškolskoj dobi – djeci se uče čitati, pisati, računati, jer ih želimo pripremiti da se bolje snađu kada krenu u školu. Uostalom, već i sve ptice na grani znaju da je rano poticanje razvoja važno i da što više djeca dobiju u ranom periodu to bolje. No skliznuli smo u drugu krajnost – djeca su prenatrpana sadržajima koji nisu razvojno prikladni, čine više štete nego koristi jer oduzimaju djeci priliku i vrijeme da rade ono što im je nužno za zdravi razvoj a što kasnije ne mogu u potpunosti nadoknaditi i za što će se poprilično namučiti.
Više – brže – jače i kult odgajanja super – pametne djece
Mnogo se govori o načinima kako da djecu učinimo pametnijima jer imamo ideju da što su pametnija, to će bolje proći u životu. U tom paketu, vidjet ćete i naslove koji obećavaju povećanje inteligencije djece raznim aktivnostima i aplikacijama. I uspijevaju – ne zaista u povećanju inteligencije (jer je to uglavnom nemoguće) već u popularnosti i povećanoj prodaji proizvoda koji to često neutemeljeno obećavaju.
No ono što nam istraživanja i praksa govore jest da inteligencija nije glavni faktor o kojem će ovisiti uspjeh i sreća djeteta. Jeste li znali da upravo emocionalna inteligencija više od IQ-a utječe na uspjeh djeteta u školi, poslu, životu i odnosima općenito? I dok se IQ zapravo ne može povećati, mnogo toga možemo učiniti da unaprijeđenje emocionalnog i mentalnog zdravlja.
„Lakše je graditi snažnu djecu, negoli popravljati slomljene ljude.“ (F. Rogers)
Možemo imati puno i biti super – pametni, a ne moći zaista živjeti ispunjen život, u kojem ćemo biti zadovoljni i iskoristiti svoje potencijale. Svi znamo nekog takvog – nekog tko ima i pamet i mogućnosti, ali ga emocionalni razlozi sprečavaju da ostvari ono što bi htio i što može.
I tu je vrijeme da stanemo, dobro pogledamo što se događa i svjesno postavimo prioritete.
Jer današnji način života nema puno veze s onim što nam treba da živimo dobro, zadovoljno, kvalitetno…
Jer današnji način života ne gradi snažnu djecu, već – slomljene ljude.
Pravi je posao djetinjstva stjecanje emocionalnih vještina – temeljne sigurnosti u svijet i sebe, dobrog samopouzdanja, emocionalne i ponašajne regulacije, tolerancije na frustracije i samokontrole. Rješavanje problema, suradnja s drugima i rješavanje konflikata imaju temelje upravo u ranom djetinjstvu.
Takvi temelji, osnažuju djecu i čine ih otpornijima na životne probleme i nedaće. Samopouzdana djeca, dobre samokontrole i emocionalne regulacije, koja ne posustaju pred prvim problemom, koja se znaju slagati s drugima ali i izboriti za sebe, moći će iskoristiti sve ostale potencijale, uključujući i inteligenciju.
No ako je dijete vrlo pametno, ali i vrlo nesigurno, nerazvijene samokontrole ili stalno upada u nevolje zbog nemogućnosti suradnje s vršnjacima ili učiteljima, neće moći iskoristiti svoju inteligenciju i druge sposobnosti. Upravo emocionalna inteligencija otvora ili zatvara vrata našoj uspješnosti i zadovoljstvu u životu.
Potrebna nam je revolucija.
Zaista, i mnogo hrabrosti u postavljanju prioriteta i življenju života koji zaista podržava rast i razvoj djece i obitelji.
- Usmjerimo se na njegovanje srca, jer ta je vrsta „inteligencije srca“ presudna za kvalitetu života i u većoj mjeri utječe na uspjeh i zdravlje u životu.
- Ne požurujte djetinjstvo. Ne uvodite akademske vještine prije negoli je dijete zrelo. Ne forsirajte inteligenciju. Ona ionako nije presudna. Djetinjstvo nije utrka tko će brže i bolje biti pametniji i sposobniji. Da, tada se grade temelji ali na potpuno drugačiji način. Jednom kada ih dijete ima, lako će naučiti sve što mu je potrebno za školu
- Dovoljno vremena za slobodnu nestrukturiranu igru – ona je jedino što zaista unapređuje sposobnosti djeteta. Što se djeca više igraju, emocionalna stabilnija su i pametnija; grade bolje odnose i postižu bolji uspjeh.
- Djetetu je nužna barem jedna osoba u njegovom životu koja će biti prisutna i u njega biti potpuno zaljubljena
- Budite dobar „emocionalni trener“ – onaj koji će djeci pružiti stabilno vodstvo i navigaciju u plovidbi često burnim i nepoznatim morem osjećaja i odnosa.
