Njegovo Veličanstvo Bijes! – Mali čovjek na podu, medalja za najveći ispad bijesa u dućanu i prijekorni pogledi

To je jedna od onih situacija. Dijete usred dućana ima ispad bijesa – udara rukama i nogama i vrišti „Mrrrzzzimm te, ti si najgora mama na svijetu!“, možda vas i udara. Vaš mozak radi „prekovremeno“ – što s djetetom, kako ga smiriti, da li mu jednostavno dati što želi samo da se prestane uzrujavati ili sramotiti, svijest o tome da svi zasigurno sada rade anketu jesam li najgori roditelj samo su neke stvari koje vam mogu proći glavom.

Dame i gospodo, upoznajte Njegovo Veličanstvo Bijes

Kao što sam pisala u prošlom blogu, ljutnja može biti vrlo intenzivan osjećaj za koji nam treba mnogo vremena i vježbe da bismo se naučili nositi s njim. Djeca su na početku tog intenzivnog puta na kojem im je potreban dobar vodič.

Ispad bijesa se javlja kada dijete bude preplavljeno različitim neugodnim intenzivnim osjećajima. Često je to ljutnja, no mogu biti i drugi neugodni osjećaji ili stanja za koje dijete nema još biološku mogućnost izregulirati ih. Oni jednostavno budu previše za trenutne biološke i emocionalne mogućnosti djeteta. Što to znači?

Neurološki sustav malog djeteta je u tom periodu još jako nezreo i intenzivno se razvija. Tada dijete razvija mnoge sposobnosti, a između ostalog i mogućnosti samoregulacije osjećaja i ponašanja, odnosno mogućnost usklađivanja vlastitih osjećaja i ponašanja sa zahtjevima okoline. U ranoj dobi, ti dijelovi mozga su tek u razvoju i dijete jednostavno nema „aparaturu“ kojom bi moglo regulirati sve unutarnje i vanjske podražaje. A kako nema niti mogućnost nam to izraziti i reći „Ljudi, meni je ovo previše“, preplavljivanje vidimo u ponašanju. Dakle, ponašanje nam je putokaz onoga što se u djetetu događa.

Neodgojeno derište i čarobno rješenje za ispade bijesa.

Ispadi bijesa mogu biti vrlo neugodni je dijete tada na vrlo dramatičan način ne surađuje, opire se i pokazuje sav repertoar u punom sjaju: vrištanje, udaranje, bacanje, bježanje, bacanje stvari… I naravno, što je više ljudi, predstava je veća. „Pravo malo neodgojeno derište“ i „Nesposobni roditelji“ poruke su koje iščitavamo iz prijekornih pogleda prolaznika.

Osim što se tada možemo osjećati bespomoćno, zabrinuto, nesigurno, zaista je lako takvo ponašanje i dijete prozvati neposlušnim, nemogućim i zločestim. Ono što tada želimo je smisliti način da se takvi ispadi i ponašanje prekinu i da se nikad više ne ponove.

No ponašanje je samo jedan od načina na koji izražavamo kako smo i što trebamo. Da bismo razumjeli ponašanje i razumjeli „zašto je opet zločest?“ pomaže razumijevanje da su ispod ponašanja određeni osjećaji i potrebe. Koji su to?

Zašto sam opet zločest?

Neugodne osjećaje mala djeca osjećaju kao neugodnu tjelesnu senzaciju. I zbog toga što nam ne mogu izreći riječima, vidjet ćemo to u ponašanju. Dakle, ispod ispada bijesa i drugog „zločestog“ ponašanja, mogu biti različiti osjećaji ali i neugodna tjelesna stanja:

1. Ljutnja i frustracija. Toliko želja. Tako velik svijet sa toooliko puno lijepih stvari. A visok si samo pola metra. I imamo recept za frustraciju. Dakle, mala djeca često su u stanju frustracije jer ne mogu no što bi htjela. I već u ranoj dobi započinje vrlo važno učenje koje će usavršavati kroz čitav život: kako se nositi s frustracijom. Frustracija je gadan no važan osjećaj. Vrlo je neugodan i ta nas neugoda motivira da se aktiviramo i promijenimo situaciju. No možemo je osjećati kao intenzivan tjelesni osjećaj i kad malu djecu preplavi, često se bace na pod. Ponekad, kada djeca trebaju umirenje i stabilnost, leći će na pod kako bi osjetila stabilnost.
2. Anksioznost, nesigurnost i strah. U pozadini ispada i ljutnje, često budu osjećaji nesigurnosti i straha. Odlasci na nova mjesta, bučna mjesta koja mogu plašiti djecu, susret s novim ljudima – dakle, općenito nove, nepoznate situacije, koje mogu biti zahtjevne osobito za osjetljiviju djecu koja opreznije pristupaju novim situacijama.
3. Sreća i uzbuđenje. I oni ugodni osjećaji, poput iščekivanja nečeg što silno žele, pozitivno uzbuđenje mogu preplaviti djecu. Dakle, ponekad do ispada dođe jer djeca ne mogu regulirati pozitivno uzbuđenje i bude im previše.
4. Previše podražaja. Mala su djeca još neurološki nezrela da bi se mogla nositi s velikom količinom vanjskih podražaja – buke, svjetlosti, ljudi… Stoga su odlasci u shopping centre, velike igraonice i druge situacije s velikom gužvom pravi recept za ispad bijesa. Senzorna preplavljenost osobito je značajan triger za djecu koja su senzorno osjetljiva i za koju i boravci u prenapučenim vrtićkim skupinama mogu biti jako zahtjevni.
5. Glad, pospanost, bolest… Tjelesna stanja koja su neugodna smanjuje djetetov kapacitet da se nosi s drugim zahtjevima. Često vidimo da su upravo situacije umora ili pred bolest osobito teške djeci i da onda češće cendraju, opiru se, ne znaju što zapravo hoće ili imaju ispade.
6. Promjene u djetetovom životu. Dolazak prinove, kretanje u vrtić, polazak u vrtić, preseljenje, promjene posla roditelja, boravak u bolnici, bolest bliskog člana obitelji… mogu biti stresne i zahtijevaju prilagodbu. Zbog pojačanih napora koji su nam potrebni da bismo se nosili s promjenama, ostane malo snage za regulaciju neugodnih osjećaja. Tada se događa da dijete burno reagira zbog „sitnica“
7. Razvojne faze i skokovi. Razvoj u ranom djetinjstvu je vrlo intenzivan i zahtjevan. Učiš hodati, govoriti, krećeš u vrtić, razdvajaš se od mame, ostavljaš pelenu, samostalno spavaš… iako nama uobičajeni, oni su poprilično velim zadatak. Prvi veći ispadi počinju tijekom druge godine kada dijete ulazi u važnu fazu pojačane samostalnosti i često bude obilježena nestabilnim raspoloženjem, ispadima, čestim Ne! Ili Hoću sama!.

Kada se dijete ponaša najgore, najviše nas treba.

Dakle, ispadi bijesa:

• uobičajeni su i normalni u ranoj dobi, najčešće se javljaju u periodu između 2. – 4. godine
• javljaju se zbog nezrelosti neurološkog sustava i nemogućnosti regulacije intenzivnih osjećaja i stanja
• govore nam da se dijete suočava s nečim s čime se trenutno ne može nositi.

U sljedećem blogu čitajte o najboljim načinima podrške – Što učiniti kada dijete ima ispad bijesa? Postoje li različiti oblici? Kažnjavati, ignorirati ili nešto treće?