Jesu li granice nužne u odgoju? Kako ih adekvatno postaviti? Može li se odgojiti odgovorno i suradljivo dijete bez kažnjavanja?

Kako umiriti burne emocionalne reakcije djeteta? Kako ostati povezani s djetetom i kad su neugodni i burni osjećaji u pitanju a istovremeno držati granice?

Radi se o najčešćim i temeljnim pitanjima u odgoju. Upravo o načinu na koji to činimo ovisi kakvo smo vodstvo djetetu i kakav odnos s njime uspostavljamo.
Postavljanje osobnih granica u odgoju jednako je važno kao i pružanje razumijevanja, ljubavi i podrške. Kada su postavljene na jasan, dosljedan i nekažnjavajući način omogućuju da dijete razvija odgovornost, samokontrolu i samopouzdanje. S druge strane, način na koji rješavamo neugodne situacije i kako se odnosimo prema neugodnim osjećajima, utječe na razvijanje emocionalne inteligencije djeteta, njegovog samopouzdanja i mogućnosti da se i samo umiri. Upravo su to faktori koji više od IQ-a utječu na uspjeh djeteta u školi, općenito zdravlje i zadovoljstvo.

Radi se o visoko praktičnoj edukaciji tijekom kojeg se stječe razumijevanje vezana uz postavljanje granica i emocionalni razvoj te stječu praktične vještine.