Ja to mogu!

Kako podržati razvoj zdravog samopouzadnja djeteta?

Vjerujem da mogu u srži je onog na što mislimo kada govorimo o samopouzdanju. O tome koliko nam je važno samopouzdanje puno se piše i govori jer nam je vjerojatno svima poznata sitaucija da iako imamo vještinu ili sposobnost nešto učiniti, ipak oklijevamo, ne započinjemo, ne usuđujemo se ili ne ustrajemo… jer bazično ne vjerujemo da ćemo uspjeti.

„Ako misliš da nešto možeš ili ako misliš da nešto ne možeš, u svakom slučaju si u pravu“ (H. Ford)

Dakle, radi se o važnom uvjerenju i osjećaju koji nam omogućava da uspijemo, da ostvarimo što bismo htjeli, ostvarimo svoje potencijale. Sam osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja kamen su temeljac mentalnog, ali i sveukupnog zdravlja, i kada nedostaju, povezani su razvojem emocionalnih i psiholoških poteškoća, poput depresivnosti i anksioznosti.

Samopouzdanje se često usko koristi i uz termin samopoštovanja, no oni se međusobno razlikuju. Osjećaj i uvjerenje da vrijedimo samim time što postojimo i da smo ok takvi kakvi smo, sa svojim dobrim, ali i ne tako poželjnim osobinama odnosi se na samopoštovanje. Samopouzdanje je vjerovanje da smo sposobni razmišljati, učiti, donositi odluke i rješavati probleme.

Što samopouzdanje nije?

Ponekad stvari izvana izgledaju onako kako zapravo nisu iznutra. Tako ponekad neke vanjske i pomno izgrađe slike mogu nalikovati na samopouzdanje, no ono je zapravo vrlo krhko i nestabilno.

1. Balon samopouzdanje. Samopouzdanje nije „uvjeravanje“ da možemo, da smo sposobni i vrijedni bez dubljeg vjerovanja da zaista možemo. Dakle, ponavljanje praznih floskula i rečenica svako jutro pred ogledalom neće zaista učiniti ništa doli kozmetičkog, površnog i kratkotrajnog boljeg osjećaja. Stvarno samopouzdanje je na testu kada se suočimo sa problemima, komplikacijama i tada se ovakvo površinsko „balon“ samopouzdanje rasprsne poput sapunice.

2. Natjecanje. Samopouzdanje se definitivno ne gradi tako da djecu uspoređujemo s drugima, uvjeravajući njih i sebe same da su bolji, ljepši, pametniji, sposobniji od drugih. Kada god kao kriterij uzimamo druge ljude ili neke druge vanjske kriterije, na tankom smo ledu jer će kad tad doći – netko bolji.

3. Prekrasna fasada. Jedanko kao i kada vlastitu vrijednost izjednačujemo s materijalnim stvarima – imovinom, odjećom, poslovnim uspjesima, visokim socijalnim statusom, većim brojem lajkova, putovanjima i egzotičnim aktivnostima, možemo se zapitati koliko zapravo pokušavamo kompenzirati i nabaciti fasadu na kuću loših temelja, vlažnih zidova i urušenog krova?

4. Stalni osjećaj sreće. Samopouzdanje se ne gradi tako da se dijete u svakom trenutku dobro osjeća, tako da odmah rješimo sve njegove probleme, da nikada ne osjeti frustraciju, tugu, ljutnju… da nešto poželi, a nema. Dapače, način na koji se dijete uči nositi s neugodnim osjećajima itakako su važan kamen u kvalitetnoj, zdravoj kući samopouzdanja.

5. Ukazivanje na pogreške. U našoj je kulturi nekako uvriježeno da ukoliko želimo da se netko popravi i napreduje trebamo mu ukazati na ono što čini loše. No zapravo, stvar funkcionira upravo suprotno. Ukoliko želimo napredak, puno je efikasnije usmjeriti se ono što želimo da raste. Primjerice, ukoliko želimo djetetu ukazati da je zbog nepažnje učinio mnogo pogrešaka, kritični pristup bio bi „Napravio si puno pogrešaka jer si žurio i bilo nepažljiv. Moraš paziti“. Time se dijete osjeća loše, usmjereno je na pogrešku, stječe sliku o sebi „Nepažljiv sam i radim greške“ te može ući u otpor kojeg možemo vidjeti ili kroz povlačenje ili odustajenje ili kroz konflikte i agresivnost. Ako se i popravi, čini to unatoč kritici, a ne zbog nje.

Kako napuniti vrč djetetova samopouzdanja?

Način na koji doživljavamo i vidimo sebe kompleksan je i razvija se uslijed mnogih unutarnjih i vanjskih faktora. Kod malene djece, kao i ljudi općenito, ono ovisi o ranim iskustvima koje dijete dobiva – kroz poruke odraslih i vlastita iskustva može li nešto činiti, događajima koji su im se dogodili, a dijelom je i i stvar naslijeđa, jer već kod malih beba vidimo razlike u temperamentu – pa su neke hrabrije, upornije, dok će druge bojažljivije pristupati novim situacijama, ljudima i trebati više podrške.

Kako se samopouzdanje razvija, kako zaista napuniti vrč dječjeg samopouzdanja i kako mu pružiti podršku u gradnji zdravih, stabilnih temelja čitajte u sljedećim objavama. Pa navratite. 🙂