Agresivnost u dječjoj dobi

Opet si bio zločest/zločesta?

Agresivnost u dječjoj dobi često je ponašanje, no ujedno i ono koje izaziva najviše brige , straha ali i krivnje kako roditelja, tako i odgojno – obrazovnih stručnjaka. „Zašto je tako zločesto?“ „Sigurno je to moja krivica – kao roditelj sam potpuno pogriješila!“ „Što ako moje dijete odraste u agresivnu osobu koja će povrijediti druge?“

Međutim različiti oblici agresivnog ponašanja u dječjoj dobi poput udaranja, griženja, štipanja ili bacanja stvari… česte su dječje reakcije koje se javljaju u situacijama kada dijete ne može dobiti ono to želi, kada mu se nešto brani, kada ga netko povrijedi, ali i kada su uzbuđena, primjerice poput male djece koja ugrizu iz „dragosti“.

S druge strane, jedan od ciljeva odgoja i jest „socijalizacija“, odnosno da dijete nauči izražavati vlastite potrebe, želje i osjećaje na način na koji neće povrijediti niti sebe niti druge. Do tog cilja ipak treba proći dosta vremena i mnogo vježbe kako bi djeca naučila zahtjevne ali važne životne vještine:
• kako regulirati neugodne osjećaje u pozadini agresivnog ponašanja,
• kako zaustaviti određeno impulzivno ponašanje koje se javlja kao automatski odgovor te
• kako odabrati ono prikladnije

Vidimo da to nije nimalo jednostavno, često je vrlo zahtjevno i za nas odrasle, a osobito za djecu koja se tek razvijaju i emocinalno, kognitivno i socijalno su još uvijek vrlo nezrela. Stoga je važno da djeci budemo prava podrška i vodstvo, a za to je nužno znati što se tada zapravo događa.

Kada se djeca ponašaju agresivno?

Kao i kod svakog drugog ponašanja, i kod agresivnog je važno razumjeti što ga pokreće, odnosno iz kojih razloga se djeca tako ponašaju. Naime, način na koji razumijemo što je u pozadini ponašanja izravno oblikuje našu reakciju na to ponašanje.

Primjerice, ako smatramo da nas je dijete ili druga osoba namjerno povrijedila ili da manipulira nama, tada je vjerojatnje da ćemo ga vidjeti kao zločesto dijete ili zlu osobu i željet ćemo ispraviti to ponašanje kaznom kako bi naučilo da se to više ne smije raditi. No ukoliko neko ponašanje vidimo kao signal onoga što se događa u djetetu i kao najbolji oblik komunikacije koje dijete u tom trenu zna, tada je veća vjerojatnost da ćemo pokazati veće razumijevanje i željeti pomoći djetetu da se izrazi na adekvatniji način.

Dakle, djeca se ponašaju agresivno kako bi izrazila različite osjećaje ili stanja koji su neugodni i često vrlo nelagodni na fizičkoj razini – bilo da se radi o osjećajima, fizičkim stanjima ili preplavljenosti vanjskim podražajima:
– može se raditi o osjećajima: frustracije, nezadovoljstva, o nesigurnosti, manje vrijednosti, poniženja, anksioznosti, prijetnje i straha, osjećaja pritiska, iritiranosti, ljutnje, gubitka kontakta s osobama koji predstavljaju sigurnost i stabilnost djetetu
– također, nerijetko se radi i o fizičkim osjetima i stanjima poput boli, gladi, umora, bolesti…
– ponekad dijete bude preplavljeno vanjskim podražajima, poput zvukova, svjetlosti ili prevelike gužve s čime se njegov nezreli sustav ne može nositi.

Dakle, ti neugodni osjećaji za malu djecu često budu preplavljujući i ne znaju kako se nositi s njima. Kada su djeca preplavljena, mogu reagirati na 2 dominantna načina, a što ovisi o uređenom načinu funkcioniranja djetetova neurološkog sustava:
• neka će se djeca povući u sebe i zatvoriti,
• a druga će na vrlo aktivne načine pokazati da se s nečime ne mogu nositi

S obzirom da mala djeca prvenstveno reagiraju na fizičke načine, pokret predstavlja njihov primarni način funkcioniranja. Stoga se dogodi da će djeca na fizičke načine izražavati osjećaje, i tada se dogodi da – udare, ugrizu, uštipnu, bacaju stvari ili sebe na pod…

Što ne pomaže?

Kada se dijete ponaša agresivno to znači da se zapravo suočava s vrlo neugodnim, preplavljujućim osjećajima ili stanjima i tada treba našu pomoć kako bi ih naučio regulirati.

Ipak, najčešća reakcija tada je kažnjavanje, bukvica ili ignoriranje. Naravno, važno je dati djetetu povratnu informaciju o tome koja su ponašanja ok, a koja nisu. No problem je u tome što strogim kažnjavanjem ili pak ignoriranjem stvaramo kod djeteta još veći osjećaj straha, emocionalne nelagode i distancu. Što su oni jači, to je za dijete teže nositi se s njima i sklonije je opet ponašati se agresivno. No problem je ako smo i popustljivi jer time stvaramo nesigurnost i nelagodu i još više testiranja granica.

Ključno je da postavimo granice na adekvatan način, a koji podrazumijeva razlikovanje osjećaja u pozdadini agresivnog ponašanja od samog ponašanja na slijedeći način:

1. pokazivanjem razumijevanja za osjećaje i potrebe u pozdaini ponašanja i
2. postavljanje granice agresivnom ponašanju na jasan, miran i doslijedan način

Zbog čega su ova dva osnovna preduvjeta ona koja istinski pomažu djeci u umirivanju i ovladavanju agresivnim ponašanjem, pročitajte u sljedećem blogu.