terapija igrom

Psiholog?!? Pa nisam luda!

Potražiti pomoć stručnjaka često nije lako. Kad dijete ima problem ili se s njime ne razumijemo, možemo se osjećati krivima ili nedovoljno dobrima. Uz to, brz tempo života, osobni i profesionalni zahtjevi, očekivanja roditelja od samih sebe ili pritisci od strane društva… stresni su i nije neobično da zapnemo. Jedno od dobrih rješenja u takvoj situaciji je i podrška stručnjaka i takva odluka je tada odraz osobne snage, zrelosti i traženje najboljeg rješenja za vlastito dijete.

Ako potražim terapiju, znači li to da sam loš roditelj?

Dolazak psihologu najčešće nije jednostavan, jer je vezan uz mnoge brige i strahove.

Ja sam kriva zato što moje dijete ima problem jer da sam bila bolji roditelj
sad ne bi bilo ovako. Psiholog će to samo potvrditi.

Ako krenemo kod psihologa, drugi će misliti da sam loš roditelj! Trebao bih znati sam riješiti probleme svog djeteta.

Moje dijete nije ludo!

Dijete će problem prerasti…

Terapija su preskupe. Ne možemo si to priuštiti.

… samo su neke od briga koje možemo imati kad razmatramo tu odluku.

Kako odrediti je li vrijeme za odlazak stručnjaku?

  • Kad dijete i obitelj imaju problem zbog kojeg se ne osjećaju dobro
  • Kad problem utječe na svakodnevno funkcioniranje ili unosi veliku razinu stresa
  • Kad problem onemogućava usvajanje razvojno očekivanih zadataka, primjerice:
    • zbog teškoća u odvajanju dijete propušta priliku za socijalizaciju ili stjecanje samostalnosti;
    • kad zbog kratke i distraktibilne pažnje dijete ne može čuti i slijediti upute;
    • kad zbog intenzivnih reakcija dijete često ulazi u sukobe s vršnjacima ili odraslima

Traženje podrške stručnjaka kad imamo problem odraz je osobne snage, a ne slabosti, i znak da kao roditelj činite najbolju stvar koju možete da biste pomogli djetetu u obitelji.

To je poput odlasku auto-mehaničaru kad ne znamo sami popraviti svoj automobil. To svakako ne znači da smo loši vozači, već da odgovorno brinemo i rješavamo probleme. Ili poput odlaska zubaru. Jer nije sramota kad ne znamo popraviti svoju zub.

Psiholog će potvrditi da sam loš roditelj.

Većina problema nastaje u interakciji djetetovog temperamenta i urođene osjetljivosti te onoga što se djetetu dogodi. Ono što kroz terapiju i savjetovanje zapravo dobijete je dublje razumijevanje samog problema, djeteta i svojih reakcija, bez okrivljavanja. Zajedničkim snagama tražimo najbolje načine kako osnažiti dijete i obitelj tako da se svi ugodno i dobro osjećaju.

Dijete će problem prerasti…

Dječji razvoj zaista je izmjena različitih faza… I ponekad djeca „prerastu“ neki problem. No, ako on traje dulje od 6 mjeseci ili je jako intenzivan mjesec dana i dulje te uzrokuje veliku patnju i stres vrijeme je za stručnu podršku.

Terapije su preskupe.

Terapija je ulaganje u djetetov i obiteljski razvoj, a ne trošak. Dijete gradi vlastito samopouzdanje, uči vještine adekvatnog izražavanja osjećaja i rješavanja problema, roditelji uče adekvatne roditeljske postupke što su vještine i znanja koja i djetetu i roditeljima ostaju za čitav život. Snaga koja se otkrije i nadogradi u terapijskom procesu omogućuje bolje iskorištavanje drugih sposobnosti koje imamo i pridonosi kvalitetnijim odnosima što su temelji kvalitete života.

Što ranije reagiramo na problem i omogućimo djetetu i obitelji olakšavanje emocionalnih, ponašajnih, razvojnih i obiteljskih problema, terapija kraće traje, koristi za dijete i obitelj su dugoročne, a terapija oblik ulaganja u zdravlje i životne vještine djeteta i obitelji.

Nema komentara.

KOMENTIRAJ