„Bolje graditi snažnu djecu negoli popravljati slomljene ljude“

Ususret Svjetskom danu zdravlja i novim predavanjima iz serije „Kako rastu srce i pamet? – Zašto je emocionalna inteligencija važnija od IQ-a? bavimo se vrućom temom – alarmantnim porastom emocionalnih i mentalnih teškoća u djetinjstvu.

 

Statistika govori o dramatičnom porastu stope depresivnosti i anksioznosti ne samo kod odraslih, nego i kod djece i mladih. Procjenjuje se da čak 15 – 20% djece i mladih se suočava s nekim od emocionalnih i ponašajnih teškoća u djetinjstvu a tek ih 5% je uključeno u tretman, odnosno dobiva stručnu podršku.

 

I to nije samo statistika i tamo neki broj na papiru. Zaista u praksi susrećem sve veći broj sve mlađe djece, čak i  predškolskoj dobi, sa izraženim teškoćama anksioznosti i tjeskobe, strahova, ponašajnih problema, agresivnosti, psihosomatskih problema, poput glavobolja, trbuhobolja, ali i s razvijenim dijabetesom i hipertenzijom. S druge strane roditelji koji su pod sve većim stresom, sami suočeni s brojnim pritiscima, pokušavaju žonglirati i snaći se u moru teorija i savjeta kako odgajati djecu.

 

Zbog promjena u načinu života i prirodi djetinjstva, djeca imaju sve manje prilika tijekom djetinjstva dobiti ono što im suštinski treba da bi odrastala u stabilne, zdrave i zadovoljne pojedince.

Vremena su teška i za roditelje i za djecu, a tome pridonose pritisci na obitelj i roditelje:

Radi puno i još više

Trebamo sve više raditi da bismo osigurali osnovne uvjete za život, a radno vrijeme je takvo da ostaje vrlo malo vremena za djecu i obitelj. Kada se roditelji i djeca susretnu predvečer, nerijetko im ostaje sat – dva za zajedničko vrijeme koje je opet popunjeno obavezama i rasporedom – večera, zadaća, kupanje, spavanje. I umjesto osjećaja bliskosti, pripadanja i zadovoljstva, to malo vremena je često ispunjeno sukobima.

Pasivni životni stil

Promjene u načinu provođenja svakodnevnog života koji uključuje vrlo malo kretanja, mnogo sjedenja i vrlo mnogo ekrana a koji je izuzetno štetan na svim razinama.

Hiper-poticanje dječjeg razvoja

Sve je prisutniji trend uvođenja akademskih sadržaja u sve ranijoj predškolskoj dobi – djeci se uče čitati, pisati, računati, jer ih želimo pripremiti da se bolje snađu kada krenu u školu. Uostalom, već i sve ptice na grani znaju da je rano poticanje razvoja važno i da što više djeca dobiju u ranom periodu to bolje. No skliznuli smo u drugu krajnost – djeca su prenatrpana sadržajima koji nisu razvojno prikladni, čine više štete nego koristi jer oduzimaju djeci priliku i vrijeme da rade ono što im je nužno za zdravi razvoj a što kasnije ne mogu u potpunosti nadoknaditi i za što će se poprilično namučiti.

Više – brže – jače i kult odgajanja super – pametne djece

Mnogo se govori o načinima kako da djecu učinimo pametnijima jer imamo ideju da što su pametnija, to će bolje proći u životu. U tom paketu, vidjet ćete i naslove koji obećavaju povećanje inteligencije djece raznim aktivnostima i aplikacijama. I uspijevaju – ne zaista u povećanju inteligencije (jer je to uglavnom nemoguće) već u popularnosti i povećanoj prodaji proizvoda koji to često neutemeljeno obećavaju.

 

No ono što nam istraživanja i praksa govore jest da inteligencija nije glavni faktor o kojem će ovisiti uspjeh i sreća djeteta. Jeste li znali da upravo emocionalna inteligencija više od IQ-a utječe na uspjeh djeteta u školi, poslu, životu i odnosima općenito? I dok se IQ zapravo ne može povećati, mnogo toga možemo učiniti da unaprijeđenje emocionalnog i mentalnog zdravlja.

 

„Bolje graditi snažnu djecu, negoli popravljati slomljene ljude.“ (F. Rogers)

Možemo imati puno i biti super – pametni, a ne moći zaista živjeti ispunjen život, u kojem ćemo biti zadovoljni i iskoristiti svoje potencijale. Svi znamo nekog takvog – nekog tko ima i pamet i mogućnosti, ali ga emocionalni razlozi sprečavaju da ostvari ono što bi htio i što može.

 

I tu je vrijeme da stanemo, dobro pogledamo što se događa i svjesno postavimo prioritete.

 

Jer današnji način života nema puno veze s onim što nam treba da živimo dobro, zadovoljno, kvalitetno…

Jer današnji način života ne gradi snažnu djecu, već – slomljene ljude.

 

Pravi je posao djetinjstva stjecanje emocionalnih vještina – temeljne sigurnosti u svijet i sebe, dobrog samopouzdanja, emocionalne i ponašajne regulacije,  tolerancije na frustracije i samokontrole. Rješavanje problema, suradnja s drugima i rješavanje konflikata imaju temelje upravo u ranom djetinjstvu.

Takvi temelji, osnažuju djecu i čine ih otpornijima na životne probleme i nedaće. Samopouzdana djeca, dobre samokontrole i emocionalne regulacije, koja ne posustaju pred prvim problemom, koja se znaju slagati s drugima ali i izboriti za sebe, moći će iskoristiti sve ostale potencijale, uključujući i inteligenciju.

 

No ako je dijete vrlo pametno, ali i vrlo nesigurno,  nerazvijene samokontrole ili stalno upada u nevolje zbog nemogućnosti suradnje s vršnjacima ili učiteljima, neće moći iskoristiti svoju inteligenciju i druge sposobnosti. Upravo emocionalna inteligencija otvora ili zatvara vrata našoj uspješnosti i zadovoljstvu u životu.

Potrebna nam je revolucija.

Zaista, i mnogo hrabrosti u postavljanju prioriteta i življenju života koji zaista podržava rast i razvoj djece i obitelji.

  1. Usmjerimo se na njegovanje srca, jer ta je vrsta „inteligencije srca“ presudna za kvalitetu života i u većoj mjeri utječe na uspjeh i zdravlje u životu.
  1. Ne požurujte djetinjstvo. Ne uvodite akademske vještine prije negoli je dijete zrelo. Ne forsirajte inteligenciju. Ona ionako nije presudna. Djetinjstvo nije utrka tko će brže i bolje biti pametniji i sposobniji. Da, tada se grade temelji ali na potpuno drugačiji način. Jednom kada ih dijete ima, lako će naučiti sve što mu je potrebno za školu
  1. Dovoljno vremena za slobodnu nestrukturiranu igru – ona je jedino što zaista unapređuje sposobnosti djeteta. Što se djeca više igraju, emocionalna stabilnija su i pametnija; grade bolje odnose i postižu bolji uspjeh.
  1. Djetetu je nužna barem jedna osoba u njegovom životu koja će biti prisutna i u njega biti potpuno zaljubljena
  1. Budite dobar „emocionalni trener“ – onaj koji će djeci pružiti stabilno vodstvo i navigaciju u plovidbi često burnim i nepoznatim morem osjećaja i odnosa.

„Kako rastu srce i pamet“ serija je besplatnih predavanja koje u suradnji provode psihologinje Maja Bonačić (Udruga „Oblačić)“ i Sanja Ivanušević Grgas (Centar za terapiju igrom) diljem Hrvatske.

„Zašto je emocionalna inteligencija važnija od IQ-a?” novo je predavanje na kojem ćemo razgovorati o pitanjima poput alamantnog porasta mentalnih pteškoća te konkretnim načinima:

  • Kako djeci dati pravi vjetar u leđa da iskoriste sve svoje sposobnosti i odrastu u sposobne i zadovoljne odrasle?
  • Kako zaista poticati zdrav razvoj?
  • Kako neprimjereno poticanje inteligencije može štetiti razvoju?

Provjerite zašto se na Majinim i Sanjinim predavanjima traži mjesto više. U travnju i svibnju družimo se u Puli, Rijeci, Zagrebu, Splitu i Dubrovniku.

Nema komentara.

KOMENTIRAJ